Priroda… mjesto gdje se čovjek zaista može preporoditi.

Sve što ona pruža jednostavno je prava i čista toplina — toplina koja grije oko srca i ne pušta, ali samo onima koji joj se iskreno i istinito daju te se s njom povežu.
Nudi ti sve, ali isto tako traži da joj barem nešto vratiš.

Istinska ljubav dolazi i daje ti se, a zauzvrat traži samo tvoju prisutnost — moć opažanja da oko tebe postoji život, da se svakoga dana nešto događa: vjetar, šum mora, životinje… prekrasno.

Osjetiti prirodu na drugačiji način nije komplicirano. Dovoljno je da dišeš zajedno s njom i već si na dobitku — dobitku koji ti može donijeti mir i slobodu.

I sada dolazi ono pitanje: zašto čovjek ponekad svjesno uništava tu istu prirodu?

U njoj nisi ni gladan ni žedan — imaš sve potrebno za život. Možeš se najesti, možeš se i ugrijati. Hoće li je uvijek biti ili će s vremenom nestati?

Pitanje od kojeg na trenutak poželim pobjeći, jer iskren ću biti — ne bih volio da je nekada u budućnosti nema… ili da jednostavno utihne. Suživot s njom i nama daje bolji život, čišći zrak… zar ne?

Ostaviti bolji život svima trebao bi biti glavni i jedini moto koji nas treba gurati ka ostvarenju ciljeva.