Biti arhitekt u svakom smislu te riječi ozbiljan je pothvat koji traje — i to godinama! 

Arhitekt svoga života, gdje je svaki moment i potez bitan i on određuje smjer. 

Nekada je to bilo, a sada se samo spominjalo… 

U današnje vrijeme navike prehrane jako su se promijenile. Sve treba biti odmah i sada jer je dostupno. Pekara ima kao i kladionica, a pravi kuhani ručak zamijenili su proizvođači brze hrane. Ručak koji misliš svaki dan skuhati mora biti pomno isplaniran zbog sada velikih cijena namirnica i energenata — a o smjenama određenih poslova neću ni komentirati… Moraš biti pravi mali arhitekt i sve pomno isplanirati kako bi uvijek imao nešto gotovo i mogao to brzinski samo završiti kad napokon uspiješ stići doma.

Ne radi se tu samo o tome da se ne stigne… već je tu problem dobre organizacije i discipline. 

I je li ti uopće bitno hoćeš li imati skuhano svaki dan? Normalno, ako imaš love, jest ćeš vani i kraj priče. Kuhinja je vječno čista, jedan dio dana ti je slobodan za nešto drugo — i podržavam i takav način, da ne ispadne da ljudi koji si to mogu priuštiti, a vole fino pojesti, nisu organizirani ili ne znam što… 

Ma je! 

Ozbiljno? 

Biti pravi mali arhitekt i smišljati i reciklirati hranu zna biti zanimljiv i kreativan način izražavanja u našoj kuhinji, a pri tome vrlo lako možete otkriti koliko ste snalažljivi i maštoviti, a ponekad i vrlo lako doći do srca vaših bližnjih. Svakako će oni vaš trud prepoznati, a mi sami ćemo sve iskoristiti, a ono najbitnije — nećemo ništa baciti. 

Lako se svatko od nas zaleti u trgovinama pa kupuje i ono što treba, a i ono što baš i nećemo potrošiti. Nije bezveze izreka: “Pametan piše, a glup čovjek pamti.” Svakako je spisak za kupnju najbolje rješenje, a onda, ako se i odlučimo nešto još dodati — ok. Povoljno je, uzmem pa smislim što ću od toga kuhati. 

Koga zanima? 

Način na koji možeš sebi olakšati posao u kuhinji vrlo je jednostavan — moraš znati reciklirati. Od onoga što bi netko bacio, ja bih uvijek mogao nešto skuhati! 

Zato čemu kupovati i samo kupovati bez plana što ćeš i kada skuhati? 

Ne mora to biti majstorski, profi… Skuhaj sebi po guštu, kako voliš, i to je već iskorak. 

Dizajnerski interesantna hrana danas je primamljiva oku, i bit je oduvijek bio  da prvo jedeš očima, pa miris, pa okus. Ali dosta toga danas ima samo ovo prvo — a to i je bit: uzmu ti lovu, a nisi baš pretjerano sretan. 

Zato kuhanje za svoje bližnje i jest ona toplina koju možete podariti osobama koje su vam drage, jer na kraju krajeva, kako oduvijek kažu — ljubav ide kroz želudac! Pa gledajte tu istu i dijeliti, bez obzira koliko ste vješti u kuhinji.

Svakako će taj netko pored vas znati to cijeniti ❤️ 

Zato budimo arhitekti svojih života i neka nam ljubav i dalje ide kroz želudac.

 Peace. ✌

😘