Kada si zaista spreman ići do kraja i uložiti sve? Krenuti, a imaš samo dvije karte koje određuju tijek igre, dok se ostale još nisu okrenule? 

Priprema je pola posla — to znamo odavno. Predispozicija za napraviti iskorak po pitanju spremnosti nikada nije bila opcija da se to ne napravi. Kada si unutra — unutra si. Ponekad i s lošim kartama moraš znati odigrati. Čekati pravi trenutak da bi nešto ostvario ili napravio teško je isplanirati, jer mnogi faktori mogu upropastiti tvoj plan. 

Zato se čovjek ponekad i prilagodi. Isplaniraš ti sve, ali igra i dinamika ponekad sve zakompliciraju. Super uvjeti, super energija, sve super… ali nije pravo vrijeme za to. I nažalost — ide fold. 

Poker! Oooo da. Igra u kojoj moraš biti vrstan glumac, igrač, taktičar — jednostavno sve. A faktor sreće… e, to je ono što te mora barem malo pogurati, jer sve ovo prije što smo nabrojali ponekad ne igra. Kako kažu — bolje se roditi i bez…nego bez sreće! 

Bez sreće — nema ništa! Tako je u životu. Treniranje samokontrole u životnim situacijama zahtijeva puno vještine i osjećaja za pravi filing. Moraš osjetiti kada ideš u to, kada daješ sve. 

Adrenalin zna biti zaj..stvar… ponese te, siguran si u to… i onda — lagana livada. Sve padne. Odjednom se javi tuga, razočarenje… shvatiš da to nije bila ta karta. 

Ljut si i na sebe i na sve… ali zašto? Kad pogledaš, to je samo igra. Zar ne? 

Čovjek bi se trebao zabaviti. Ponekad i izgubiti, i nije kraj svijeta. Problem je samo ako zbog iste izgubiš samoga sebe. Nije problem ni ako padneš, nego ako se ne digneš. 

A da bi u takvoj igri bio dobar — ajmo reći solidan — moraš ponekad znati i propustiti, ili jednostavno foldati. Ponekad imati “bed trip” nije ništa neobično, događa se svima. Zajahati taj trenutak i izvući maksimum dobroga — to je hrabrost, mudrost, vještina. 

Nagrada je dobiveno iskustvo. A na kraju krajeva, kada si all-in, svakako ćeš znati tko je uz tebe. Zato samo hrabro do kraja… možda ipak na kraju priče u ruci budu karte koje nose sve. Nikad ne znaš! 😘😎