Prava karta. Jel je ili nije-teško je znati.

U životu nailazimo na razne smjerove i znakove.

Na nama je hoćemo li ih prepoznati i odigrati potez.

potez koji nas ,možda u nekoj nadi ,vodi prema boljem

življenju .Ne nužno sigurnom, ali iskrenom.

Putu na kojem se osjećamo bolje.

Za mene, taj put znači izražavanje .Pisanje.

Kuhanje .Fotografiranje.

To je ono gdje se osjećam slobodno.

Zašto?

Jer mi daje ono što mi najviše treba-slobodu

stvaranja.

Dosta mi je “trebalo bi”

Zato sam počeo pisati.Jer mi je preko glave

granica.

Preko glave mi je svakodnevnog piljenja po mozgu

na ispraznim radnim mjestima bez jasnog i

određenog cilja.

Kaj bi trebalo?

Trebalo bi pustiti ljude da budu ono što i jesu. Da

stvaraju. Da kreiraju svoj put. Bez sufliranja. Bez

onog “pet baba kilavo dijete”.

Kreativnost nije natjecanje.

Po meni, svaki kreativan rad ne mora nužno biti

prihvaćen od društva.

Bitno je da je čovjek koji ga stvara-sretan.

Hoće li se to nekome svidjeti ili ne,to je već

nešto drugo. Svakako je lakše iz nekog ćoška

lakše iskritizirati nego sam nešto i napraviti.

Trag koji ostaje

Prolazi sve: godine, loše faze, dobre faze,lijepo vrijeme

loše vrijeme. Ono što ostaje je naš izbor-kako to zabilježiti.

Trag u kojem ćemo obilježiti vrijeme u kojem smo

samo htjeli biti sretni.

Kreativni.

I odigrati tu sretnu kartu.

Kartu koja nas vodi na još jedan put.

Fotografija i tekst crni chef

sva prava pridržana