Ona dolazi polako, ali je tu. Tanka, gotovo nevidljiva.

Strpljivo i tiho probija put prema svome izlazu, ka spajanju s ciljem.

Pretapa se, oslobađa i postaje ono nešto – nit koja povezuje. 

 Ta nit je najbitnija. Nositeljica ustrajnosti, vjere i truda. Bez nje ništa nema smisla.

Uvijek je tu, uvijek prisutna – samo je pitanje trenutka kada će se osloboditi i ojačati.

Praznina nije kraj, ona je prostor za rast. 

 U dubini puls je uvijek isti. On je ključan, on gura da se sve skupi u jedno i krene.

Ne na silu, ne zato što bi trebalo, nego zato što ustraje.

Tu je – da raste, jer hoće. I sada je tu – cjelina. Ono nešto. 

Kuhanje ,fotografija i tekst : Toma i Crni chef 

Sva prava pridržana.